kiša...
neka mi hladne kiše
speru rane krvave
neka natope još tiše
ove moje misli mrljave
da bar ko munja
na tren mogu zasijati pa, nestati
ova bol što se šunja
tada morala bi umrijeti i prestati
zar smo veći od kapi kiše u oluji
onako čisti padamo na tlo
imamo hrabrost groma koji negdje gore struji
postajemo prljavi dok očistimo zlo
kao da više za ovo nisam rad
a On popušta, čisto nam popušta
od Boga dan slobodan pad
milost i nemilost svakoj kapi dopušta



