Otvori blog     

Kamiondzija

Ovaj blog je napravljen od strane najobičnijeg stanovnika Sarajeva, koji će pokušati da piše o onome što voli i o onome o čemu razmišlja. Pozdrav za sve vas

24.05.2012.

kiša...

neka mi hladne kiše
speru rane krvave
neka natope još tiše
ove moje misli mrljave

da  bar ko munja
na tren mogu zasijati pa, nestati
ova bol što se šunja
tada morala bi umrijeti i prestati

zar smo veći od kapi kiše u oluji
onako čisti padamo na tlo
imamo hrabrost groma koji negdje gore struji
postajemo prljavi dok očistimo zlo

kao da više za ovo nisam rad
a On popušta, čisto nam popušta
od Boga dan slobodan pad
milost i nemilost svakoj kapi dopušta

24.05.2012.

Madonna - Nothing Really Matters

22.05.2012.

I'm miles from where you are

Goya o Francisco Goya
posudi mi noćas svoju paletu
treba mi smjesa osnovnih boja
da obojim ovu prazninu svetu

kao da ne vidim više
prosto ne mogu razabrati
žamor ljudi odjekuje tiše
pokušavam na koljenima krhotine sabrati

prigušeni umovi i vjerska simbolika
nikada neće oživjeti vješticu mrtvu
razuzdane prikaze bez smisla i oblika
nikada neće shvatiti razapetog sveca žrtvu

jer tamo duboko u sjeni
smije se Adam zbog kojeg je đavo proklet
ne nedostaje prljave krvi u veni
ali nemamo je dovoljno za kompletan portret


Živjeli preci
Živjeli nejasni sažeci
Živjeli barbari i sveci
Živjele lobanje u mutnoj rijeci...

22.05.2012.

If you can't catch a wave then you're never gonna ride it

bez obzira gdje put me vodi
ja mogu samo jače i mogu samo bolje
nema kraja mom duhu i ovoj slobodi
za više imam snage za teže imam volje

ispred mene horizonti kojima ne vidim kraj
život diže stvari na veću razinu
na kraju puta mudraci zapisaše čeka nas raj
možda je to smisao kojim ću jednom ispunit prazninu

gonjen hladnim vjetrom koji je ledio stijene
nekad mi se činila suvišna toplota koju sam u srcu krio
ko u noćnim morama ljudi su se pretvarali u hijene
pa morah postati lav i prerasti ono što sam bio

od vjetra se i dalje zebe
nije da nije
al krzno mi deblje
pa lakše ožiljke krije

znam biće gusto
žega tuđina kad upekne
u ovo vrijeme bez inasana haman pusto
može i samog đavola da urekne

20.05.2012.

Redemption II

20.05.2012.

vaš post nema naslov...


otisci na kamenu
nebo se plavi
na mom ramenu

nemiri vrebaju
osjećam ih u sebi
možda mi trebaju

nova motivacija
hrđav korov
kojem nedostaje inspiracija

na usnama tuđim
osmjeh proljetni
tko je luđi
smrtnik ili viteški red stoljetni

krah razmišljanja i nova propast
izlomljeni udovi od sudara sa stijenama
vjetar mi se klanja i odaje počast
ljubav je u nama u našim venama

a krećem se na suho
na šta bi bio sposoban sa mrvom ljubavi
ovo je doba gluho
u kojem na površini egzistiraju stvorovi gubavi

zbir tragova koje pjesnik potiskuje
nisu rezultat imaginacije
već čežnje koju njegovo biće iziskuje

pretvaranje vode u vino
je stara priča
koja nove generacije natjeruje u kino

nije to suština ideje nije to dar
prodaju vam plitku bajku
ispod koje se ugasio žar

možda je ovo klasična"uvala borova"
ako jeste nađite čist zrak
jer osjeća se miris mrkih tvorova


...

20.05.2012.

ODISEJ 2.0

jesam li svjedok ili ubica
koji se šunja pod maskama
moje priče zna Bog i tamna ulica
par ljudi skrivenih među starim daskama

prokleti mesari i površni ljudi pokušavaju biti
nešo drugačije od onoga što uistinu jesu
možda pred drugima svoje lice mogu skriti
ali u moje oči ne pokušavajte baciti čarobnu smijesu

svaki pokret i svaki iskonstruisani pogled
ne može se prekriti svježom prahom
nekim drugim možda treba prokleti dvogled
ali onda će im izmaći ono što zovemo dahom

bolesni skotovi i ubogi botovi
sa arsenalom oružja i par prostih trikova
njih prate psići i ugledni drotovi
koji noćima pokušavaju zakonom ugušitii zvuk sivih krikova

napuknuta sjećanja i fragmenti živih bolova
tjeraju me da živim sa srcem od olova
i šta je bitnije osim prave osobe
s kojom stražariš pored snova koje pokušavaju da podrobe

20.05.2012.

chelsea F.C ! ! ! ! ! ! ! ! ! !

19.05.2012.

Where Is Love - The Equatics

19.05.2012.

"...mrite kad mrijet morete..."

dodirujem rukom pamuk
koji se lijepi za prste
pod tkivo mi prodire vječnost
koja ruši predrasude čvrste

samo bez imena
i spomenika od plastelina
staze su skliske a tim putem ćemo poć
oblikovat dušu je teško, nije ona glina
u naše snove neće ni vrag ni anđeo doć'

ne izgovaraj smrtniče
riječi koji ne razumiješ
oholi putniče
sanjaš o vječnosti s kojom se nosit ne umiješ
nije to zadovoljstva tren...

moj smisao mi je jasan
a ovaj suton koji bdije
pored njenog bića je život glasan
dok oko nas tišina vječnost snije









Stariji postovi

Kamiondzija